ZLO

LITERARNA ORGANIZACIJA

Kategorija: Priče Page 1 of 2

Slučaj građanina Horvatskog

U rano ujutro, 24. prosinca vrijedni radnici Komunalnog Poduzeća Glavnog Grada pronašli su građanina Sergeja Nikolajeviča Horvatskog (32), s prijavljenim prebivalištem u Istočnoj Provinciji, smrznutog u parku pored spomenika Prvog Narodnog Predsjednika. Izgledao je kao da spokojno spava na klupi, s istrošenim čizmama, u starinskom kaputu, glave naslonjene na plastičnu vrećicu Nacionalnog Trgovačkog Lanca, ispunjenu papirima i fasciklima. Snivajući nešto lagano, onako kako sanjaju sasvim mala djeca, samo što je umjesto plišanog medvjedića na grudi bio prigrlio Щ-Ю-45 (ŠČ-JO-45) obrazac, uredno ispunjen velikim tiskanim slovima i ovjeren pečatom nadležnog Ministarstva. Glavni Grad je bio okićen u iščekivanju zimskih blagdana i ritmičko treperenje lampica sa stabala i stupova ulične rasvjete osvjetljivalo je leš građanina Horvatskog, kao da je riječ o važnom ukrasnom objektu u općoj uporabi, skulpturi, ili umjetničkoj intervenciji u prostor parka.

Read More

Hot underground club

Svaki put ista fora. Želja s lijeva, znatiželja s desna, svaka sa svoje strane prime me pod ruke, uvuku u taj prolaz kod kazališta i ja zalijepim nos na vrata lokala prekrivena debelim slojem prašine i smoga.

Read More

Voda

II

Osluškujući, zaustavila je disanje. Šakama se opire o vlažne krpe i hladnu zemlju, usana rumenih i poluotvorenih, sa prežvakanim ispljunutim listovima pelina zalepljenim za obraz. Krvave noge je jedva skupila, i miruje kao srna u šipražju. Vidi taman obris pognute starice na svetlucavoj površini, i prati svaki njen pokret, praćen pljuskanjem vode.

Read More

Željokrečina

Nije zima ta što ga nuka da iz glave čupa mulj zapleten u kosu, izvlačeći usput i pitanja i misli, valove bez vode. On ne krivi nju. On je kriv. Nije da ga hladnost tijela urušava u njega samog i životna bila mu stišava na nulu, pa mu ih ne preostaje za hodati; njemu je sasvim dovoljno osjećati ništa, ili vrlo malo. Kada nožni prsti izgube snagu tjerati krv odozdo, noge se spotiču o sebe, zaborave kako to ide, jedna ispred ili iza druge, i izdrže do sljedećeg koraka, ali kako dalje; ostaje rzaj. Zimi se, valjda, više želi. Želja, ta zmija vještica, plazi po njegovoj kičmi uznemirujući diskove, mali potresi stup naginju u smjeru suprotnom od Pise, ali neće pasti. On će ostati tako uspravan, sleđen, tek malo pomaknut ustranu od svoga bića, ledeni kralj u ledenom moru.

Read More

Mlađe je slađe

Morana, božica smrti, tame i hladnoće, svake zime dolazi na svoje. Čim nastupi prvi prosinački mraz, Morana izlazi iz svoje ljuske jajeta i čvrstim korakom krene haračiti po zemlji sve što je staro, poodmaklo, trulo i što treba izginuti. Morana će sve to umrlo uzeti k sebi, dok ne stigne proljeće kada će se morati povući. Do tada će imati vremena iskoristiti studen i prikupiti sve što je na samrti, sebi u korist.

Read More

Kad Crvenkapica zavoli

Orka, gorostasnog čovjeka, diva, koji je bivao viđen noću, a mogao si ga sresti na cesti ili po putu, povezivalo se s rimskim bogom podzemlja. Što je bilo božansko u Orku ne može se sa sigurnošću reći, osim da je imao neke nesvakidašnje moći preobrazbe, pa bi tako, našavši se nekome na putu, mogao rasti i širiti se i tako prepriječiti daljnji put. Mogao se i smanjivati. Ništa drugog božanskog u njemu se ne nalazi, dapače, oni koji bi ga sreli govorili bi da liči na magarca.

Read More

Kućni s posebnim potrebama

Bila je lijepa topla jesen kada sam stigao u tu novu obitelj. Indijansko ljeto, kažu Englezi, oni ovdje kažu da je bablje.

Bilo je to prije gotovo dvanaest godina. Odmah nakon njihova vjenčanja. Bio sam nešto kao poklon, premda, više su me trebali nego željeli. Bio sam lijep i velik, zabavan, pun dobrih priča i slika. Smjestio sam se u dnevnom boravku, oko mene bilo je naslaganih diskova s muzikom, pored mene, slijeva i zdesna, bili su veliki zvučnici na koje su spojili staru Toscu koju je Ona dovukla iz podruma, a na zid iznad moje glave objesili su dva Hundertwasserova plakata, isto šarena i lijepa. Sve je bilo novo i svježe, samo je iz tih zvučnika povremeno treštala preglasna muzika koju je slušao On dok Nje nije bilo kod kuće.

Read More

Biljana

Probudila se kada ju je nepoznati čovjek s bradom do prsne kosti ošamario. Nije se sjećala gdje je zanoćila. Pokušala se dokopati bilo čega prepoznatljivoga u svome umu, ali je vrlo brzo odustala. Znala je samo da ne zna kako se našla tu.
Sjedila je u kutu na prljavome betonu. Zidovi su bili ogoljeni od pločica. Ostali su samo krugovi od keramičkoga ljepila. S plafona je poput ribarske mušice visjela žarulja. Jedini izvor svjetla. Okvir nije sadržavao pripadajuća vrata.
U suprotnome kutu, na drvenoj stolici, sjedio je još jedan bradonja. Nešto je rekao onome koji ju je ošamario, zbog čega je ovaj izišao i stao ispred prostorije. Znala je to zato što je zvuk koraka zamro nakon samo par sekundi. Čuo se zvuk lupanja metalom, očito je uzimao oružje.

Read More

Slava među svinjama

Jedan čovjek pobježe iz svoje zemlje u hitroj i plamtećoj želji da pronađe slavu. Opisivaše mu je kao prelijepu ženu skladnog putenog tijela i lica poput najljepšega cvijeta na otoku. Rekoše mu da tamo i živi, na otoku, dakako. Čovjek je izgarao u želji da iznađe sebi baš jednu takvu i da živi s njom dovijeka. Vidje je jasno u snu, još je snažnije želješe na javi.

Read More

Slika

Ja sam sretan čovjek, rekao je svojoj ženi muškarac u bijelim ljetnim hlačama. Dvoje djece namakalo je noge u plićaku i ona se s olakšanjem nasmiješila; nakon usamljenih ljetovanja u prljavu kampu na močvarnoj Karinčici, trebalo mu je to jedno da shvati. Trebao je otočni ribarski gradić s oleandrima, mokrim lubenicama na tržnici, skliskim kamenim skalinama.

Read More

Page 1 of 2

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén