Probudila se kada ju je nepoznati čovjek s bradom do prsne kosti ošamario. Nije se sjećala gdje je zanoćila. Pokušala se dokopati bilo čega prepoznatljivoga u svome umu, ali je vrlo brzo odustala. Znala je samo da ne zna kako se našla tu.
Sjedila je u kutu na prljavome betonu. Zidovi su bili ogoljeni od pločica. Ostali su samo krugovi od keramičkoga ljepila. S plafona je poput ribarske mušice visjela žarulja. Jedini izvor svjetla. Okvir nije sadržavao pripadajuća vrata.
U suprotnome kutu, na drvenoj stolici, sjedio je još jedan bradonja. Nešto je rekao onome koji ju je ošamario, zbog čega je ovaj izišao i stao ispred prostorije. Znala je to zato što je zvuk koraka zamro nakon samo par sekundi. Čuo se zvuk lupanja metalom, očito je uzimao oružje.
Autor: Igor M
Ne, ne radi se o nekoj od horoskopskih kuća, već o punokrvnom književnom događaju!
U četvrtak, 12. travnja 2018., književna grupa ZLO čitat će svoje priče na prvome samostalnome javnome čitanju, koje će biti organizirano u prostoru Kavane Lav, a više detalja i uputa, kao i najaviti svoj dolazak, možete na našoj Facebook stranici i na dediciranoj stranici događaja.
Nadamo se da ćete nam svojim prisustvom uljepšati taj samostalni let i radujemo se vidjeti vas.
Ova priča je istinita u onoj mjeri u kojoj se usudim lagati.
Nad Njemačkom se stuštila njemu strana tama.
U polumraku malene sobe, na polovnome dvosjedu, poguren uz naslonjač za ruke, sjedio je Avdija zagledan u nijemi televizor koji je prosipao višak svjetlosti po njegovu naboranu licu i baburastu nosu. Imao je osjećaj kako mu svaka fotonska nit kao igla bode stražnju stranu očnih jabučica i prodire nekamo duboko, daleko, sve do samoga maloga mozga.