Jest; imala je tu crnu kosu i bijelu put, imala je čak i onu haljinu s nabubrenim lažnim bicepsima i strukom za gušenje, i vinske obraze, i sve to, ali nije imala sedam patuljaka u svome životu. Ostala je bez jednog. Naime, dok je privremeno boravila u njihovoj kućici, jedan od patuljaka zaratio se s lugarom. Ni manje ni više nego zbog jednog stabla koje navodno nije bilo za rezanje. Prema lugarevim riječima, stablo je trebalo poživjeti još dva mjeseca prije nego što će se dokraja osušiti i tek onda biti spremno za rušenje. Patuljak je, pak, s druge strane smatrao da napola osušeno stablo ionako neće više rasti, te je pogodno za rušenje, naročito pred zimu, kada im je trebalo drvo za ogrjev.
Snjeguljica je odlučila prezimiti u kući patuljaka te se nadala povoljnom ishodu ovoga problema sa stablom. Razumljivo, priželjkivala je njegovu konačnu smrt sušenjem, kako bi ga se moglo iskoristiti za ogrjev te kako bi patuljci poživjeli grijući se još jednu zimu. Patuljak je čekao, poštujući lugara, da se stablo osuši do kraja i da ga može srušiti. Lugar nije odustajao od svoje zabrane da se stablo ne smije srušiti ranije. Tehnički gledano, to je stablo bilo napola mrtvo, ali je lugar, optimističan kakav je bio, doživljavao stablo kao napola živo.
I dok je Snjeguljica živjela sa svojih šest patuljaka, ovaj jedan čekao je pod stablom da se osuši. Snjeguljica nije slutila što će se desiti jednog prohladnog kasnojesenskog jutra, toga kobnog jutra kada je lugar ipak odlučio odsjeći to stablo, jer je i njega pritisla skorašnja zima, te je uzeo pilu i krenuo rezati, ne primijetivši patuljka koji je zaspao na jednoj grani, pa je i njega razrezao skupa sa stablom i pretvorio ga u trupac.
Snjeguljica nije nikada saznala pravu istinu o ovome slučaju. Imala je previše svojih briga oko maćehe i njezinih kćeri, a obiteljska situacija opterećivala ju je toliko da nije imala snage istražiti okolnosti patuljkove smrti. Lugaru je bilo toplo cijele zime, a patuljci su kratko oplakivali svoga brata, misleći da se smrznuo bdijući nad, odnosno, ispod onog stabla. Tugovali su razmjerno, ni premalo, ni previše. Kako se njima ne bi dogodilo isto to, to jest, kako se ne bi smrznuli, a i kako bi izbjegli probleme s lugarom, odlučili su sebi zasaditi stablo da ga mogu iskoristiti za ogrjev za kakvih dvadesetak godina. Snjeguljica im je pružila podršku u njihovu naumu – koliko je mogla – nije se baš osjećala dobro, naime, najela se nekih jabuka, pa je osjećala nadutost. Strpjet će se svi zajedno dok stablo ne naraste, pa da imaju drva za zimu. Dotle su se stiskali, i bilo im je dobro. Osim kada Snjeguljicu ne bi, što zbog uske haljine, što zbog čudnih jabuka, stisnulo u želucu.
(Fotografija je preuzeta s licencijom za slobodnu uporabu s internetske baze fotografija Pexels.)