ZLO

LITERARNA ORGANIZACIJA

Mjesec: prosinac 2019.

Slučaj građanina Horvatskog

U rano ujutro, 24. prosinca vrijedni radnici Komunalnog Poduzeća Glavnog Grada pronašli su građanina Sergeja Nikolajeviča Horvatskog (32), s prijavljenim prebivalištem u Istočnoj Provinciji, smrznutog u parku pored spomenika Prvog Narodnog Predsjednika. Izgledao je kao da spokojno spava na klupi, s istrošenim čizmama, u starinskom kaputu, glave naslonjene na plastičnu vrećicu Nacionalnog Trgovačkog Lanca, ispunjenu papirima i fasciklima. Snivajući nešto lagano, onako kako sanjaju sasvim mala djeca, samo što je umjesto plišanog medvjedića na grudi bio prigrlio Щ-Ю-45 (ŠČ-JO-45) obrazac, uredno ispunjen velikim tiskanim slovima i ovjeren pečatom nadležnog Ministarstva. Glavni Grad je bio okićen u iščekivanju zimskih blagdana i ritmičko treperenje lampica sa stabala i stupova ulične rasvjete osvjetljivalo je leš građanina Horvatskog, kao da je riječ o važnom ukrasnom objektu u općoj uporabi, skulpturi, ili umjetničkoj intervenciji u prostor parka.

Hot underground club

Svaki put ista fora. Želja s lijeva, znatiželja s desna, svaka sa svoje strane prime me pod ruke, uvuku u taj prolaz kod kazališta i ja zalijepim nos na vrata lokala prekrivena debelim slojem prašine i smoga.

DokOniČitaju! – (foto)izvještaj

U ovo doba godine kada se od božićnih skladbi na radiovalovima teško može uteći, a uteći treba jer dotične mogu dovesti čovjeka na rub pameti, mi smo zaklon pronašli u podrumu Kulturnoga centra Mesnička. Kako i zašto je do toga došlo ni sami nismo sigurni, no znamo da smo, budući da smo se već zatekli u prostoru opremljenom mikrofonom, ozvučenjem, ugostiteljskom uslugom i nekolicinom gostiju, 23. prosinca 2019. odlučili pustiti svoje priče iz kaveza tišine. Kako je taj čin izgledao možete vidjeti na fotografijama u priloženoj galeriji, a s naših izraza lica možete iščitati i koliko dobro smo se tom prilikom zabavili.

Većinu priča koje smo čitali objavit ćemo kroz sljedećih nekoliko dana na našim stranicama – svekolikom pučanstvu na uživanje.

Do sljedećeg slušanja i viđenja!

Voda

II

Osluškujući, zaustavila je disanje. Šakama se opire o vlažne krpe i hladnu zemlju, usana rumenih i poluotvorenih, sa prežvakanim ispljunutim listovima pelina zalepljenim za obraz. Krvave noge je jedva skupila, i miruje kao srna u šipražju. Vidi taman obris pognute starice na svetlucavoj površini, i prati svaki njen pokret, praćen pljuskanjem vode.

Željokrečina

Nije zima ta što ga nuka da iz glave čupa mulj zapleten u kosu, izvlačeći usput i pitanja i misli, valove bez vode. On ne krivi nju. On je kriv. Nije da ga hladnost tijela urušava u njega samog i životna bila mu stišava na nulu, pa mu ih ne preostaje za hodati; njemu je sasvim dovoljno osjećati ništa, ili vrlo malo. Kada nožni prsti izgube snagu tjerati krv odozdo, noge se spotiču o sebe, zaborave kako to ide, jedna ispred ili iza druge, i izdrže do sljedećeg koraka, ali kako dalje; ostaje rzaj. Zimi se, valjda, više želi. Želja, ta zmija vještica, plazi po njegovoj kičmi uznemirujući diskove, mali potresi stup naginju u smjeru suprotnom od Pise, ali neće pasti. On će ostati tako uspravan, sleđen, tek malo pomaknut ustranu od svoga bića, ledeni kralj u ledenom moru.

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén